x x x
.
Dva bića se podnose.
Neprestano
moje telo u okršaju
sa stanom.
Zakopčavam skamander –
patent brava dodiruje zidove,
stan osluškuje i posmatra.
U mom stalnom telu ima mesta za veći kosmos,
međutim prisvajam život pesnikinje u praznom stanu
menjajući odaju sećanja
u lukuzan hotel.
.
.
.
x x x
.
Noću me ostavlja na miru –
krijem se ispod jorgana i polažem glavu
daleko od njene sobe.
Razdvaja nas mrak.
Tada ulazi: stan,
kapi vode iz tuša,
mašina za pranje posuđa,
božansko biće u cevima.
Na višem spratu poetsko telo
s čiodama.
Promena razmera i verovanja:
mezozoik i Egipat,
miš i kraljica,
ali i – jajna ćelija i spermatozoid.
.
.
.
x x x
.
Nedovoljno je verovati ili poistovećivati se, treba glumiti.
Jer
u beskrajnoj rečenici –
velika je moć.
Mrzim putovanja
a putujem,
mrzim putnike
a jesam oni.
Privremena adresa:
podnosim u biblioteci ime,
na koje će stići kazna.
Nakon dva dana branim adresu kao tvrđavu.
Sigurna sam, da tu stanujem.
Želim to najduže moguće.
zapravo – zauvek.
.
.
.
x x x
.
Pirovali i umirali,
katkad uspevali da se priviju
i tako se za vjeki vjekov ukrućivali.
I zanimljivo je,
da su se na pompejskim freskama očuvavali u potpunosti,
mada sve što rade, ne spada
u Istoriju.
Gestovi izraziti,
mada nikakvi.
Kućni i zemljoradnički poslovi –
ne predstavljaju nikakvu životnu lekciju.
Pored scene ptica,
s dobrim pamćenjem,
prenosi vest:
retko
prekidaj tišinu,
odgovaraj samo
na realna zbivanja.
.
.
Książka dostępna tu: https://allegro.pl/oferta/agnieszka-klos-cialo-poetyckie-poezja-polska-12506949050
.

